GREENCAJT

Održivost je važna tema, ali ne svima i ne jednako

GREEN.HR

Koliko Hrvate zaista zanima ekologija saznali smo na predavanju “Crven-bijeli-plavi-zeleni? Koliko je Hrvate briga za održivost?” na kojemu je Marija Gašpar Relić, research manager u Ipsosu, prezentirala rezultate istraživanja provedene u siječnju ove godine na 1.000 ispitanika u Hrvatskoj s fokusom na ekološki aspekt održivosti.

Može se zaključiti da, iako je većina građana svjesna da je održivost važna tema u današnjem svijetu i da se približavamo ekološkoj katastrofi ako ozbiljno ne promijenimo svoj pristup prema okolišu, njihovi osjećaji, stavovi i prioriteti, pa i aktivnosti koje poduzimaju, ipak nisu homogeni te su potrebne dodatne različite strategije kako bi se do njih doprlo. 

Tako čak 23 posto ispitanika nije informirano o pitanjima ekologije i održivosti, 14 posto je onih koji su informirani više od prosječne osobe, dok 63 posto procjenjuje da je „negdje između“. Paralelno s time, 7 posto smatra da ima i važnijih tema od ove, 52 posto smatra da je tema važna te da o tome ovisi budućnost Zemlje i čovječanstva, dok je 41 posto onih koji su „između“. Istraživanje je također pokazalo da su plave vrećice, podzemni spremnici, ekološke akcije čišćenja i domaća hrana iz ekološkog uzgoja poprilično atraktivne teme za domaću javnost.   

Provedena je i segmentacija potrošača s obzirom na razinu zabrinutosti za okoliš, baziranu na globalnom Ipsos istraživanju provedenom na 10.000 ispitanika u čak 16 zemalja. Rezultate iz Hrvatske tim Ipsosa usporedio je s globalnim rezultatima te su izradili profil svake grupe. Prvi, aktivisti, su najviše zabrinuti i vide da je stanje okoliša kritično te u najvećoj mjeri odgovornima smatraju pojedince, potom vladu i privatne kompanije. Pragmatičari su svjesni da je okoliš u opasnosti, ali smatraju da imamo dovoljno vremena za djelovanje i također odgovornost vide u pojedincima, zatim na vladi i privatnim kompanijama. Slijede ograničeno zabrinuti koji misle da je situacija prenapuhana te da je odgovornost najviše na vladi, a tek potom na građanima i privatnim kompanijama, dok promatrači vjeruju da još uvijek imamo vremena za djelovanje te da odgovornost trebaju preuzeti političari na lokalnoj razini, zatim građani i privatne kompanije. I zadnju skupinu čine poricatelji koji misle da je stanje okoliša donekle zabrinjavajuće, ali da je generalno cijela situacija prenapuhana, dok odgovornost vide u vladi, znanstvenicima i privatnim kompanijama. 

Ako govorimo o konkretnom održivom ponašanju i načinima što kao pojedinci poduzimaju za boljitak planeta, istraživanje je pokazalo da su aktivisti spremni napraviti velike kompromise u osobnom životu ako će to poboljšati planet, pragmatičari rade određene, ali jednostavne kompromise, ograničeno zabrinuti nisu spremni raditi velike kompromise i njima su ekološki proizvodi često preskupi, promatračima je sve to nepraktično te ekoproizvode smatraju neučinkovitima, dok poricatelji ne obavljaju nikakve aktivnosti koje bi pridonijele boljem stanju.