Globalna proizvodnja hrane ima izravan utjecaj na klimatske promjene i obrnuto. Što ćemo jesti više nije privatna stvar, već daleko važnije, to je sada dio globalne problematike. Je li floskula da nema dovoljno obradivih površina te hoće li čokolada i kava nestati s naših jelovnika samo su neka od pitanja na koja su se odgovori mogli čuti na panelu “Što će biti na jelovniku budućnosti?”. Pod moderiranjem Petra Štefanića, posljednji panel prvog dana Greencajta izazvao je veliko zanimanje prisutnih, jer su se na zelenu pozornicu Dvorane TEŽ popeli predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mladen Jakopović, direktor tvrtke Natura beef Mladen Kušeković, znanstveni suradnik na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar dr. sc. Dražen Šimleša te osnivač i predsjednik Uprave NutriS d.o.o. Zvonimir Sedlić.
“Nećemo biti gladni.” Panelisti su odmah na početku smirili okupljene, ali i naglasili kako neće više biti špeka po 19,99. „Ovo nije velika nauka i filozofija. Nekoliko desetljeća unatrag nismo imali ove probleme. Ovo je posljedica našeg nonšalantnog pristupa: bolje uvesti sve što je jeftinije, nego sami proizvesti“, na početku je naglasio Mladen Kušeković, dok su se svi govornici složili kako previše hrane bacamo te kako fokus trebamo staviti na kvalitetu u odnosu na kvantitetu. Zvonimir Sedlić je istaknuo kako niti jedan ekstrem nije dobar, kao niti promišljamo što najviše škodi te što je bolje – mesna prehrana ili vegetarijanstvo. I sam pozdravlja ekološku proizvodnju mesa, jer je, matematički gledano, uvoz soje u Europu ozbiljan problem. Prosječni Europljanin godišnje pojede 60 kg soje proizvedene u Sjevernoj i Južnoj Americi, a kada se dublje uđe u temu i shvati da je ta ista soja nastala devastacijom šuma, jedino što nam preostaje jest da se zapitamo želimo li i dalje imati isti, neozbiljan pristup hrani danas i sutra.
„30% hrane na razini svijeta bacamo. Hrana je prije bila tabu tema i o njoj se nije pričalo. Danas je ona društveni problem i posljednjih 5-10 godina postala je top tema. Svi pazimo na gorivo koje točimo u naše automobile i svjesni smo utjecaja lošeg ili krivog goriva na motor. Pažljivi smo i brinemo, a isti takav pristup trebamo imati i prema nama samima. Hrana koju konzumiramo treba biti lokalizirana koliko je moguće, jer živimo u zemlji u kojoj većinu namirnica možemo sami proizvesti“ poručio je dr. sc. Dražen Šimleša. Na ovu izjavu se nadovezao i Mladen Jakopović koji je podsjetio kako su Indijanci i plemena konzumirali hranu, spoj bilja i životinja, ali samo onoliko koliko je bilo potrebno za ljudsku upotrebu, čime je opet naglašeno da trebamo smanjiti apetite i fokusirati se na kvalitetu. Potrošačko društvo stvorilo je navike obilja, ljudi imaju izbora što je generalno pozitivno, ali danas se, nažalost, i to zloupotrebljava.
U smjeru pozitivnih promjena, na panelu se promišljalo hoćemo li uskoro imati personaliziranu prehranu koja će biti povezana s pametnim satovima te su predstavljene smjernice pomoću kojih je moguće skratiti lance opskrbe, odnosno kako na optimalan način povezati proizvođače s potrošačima. Odgovor leži u buđenju svijesti, ali i razmišljanju o tome tko bira što jedemo – potrošači ili super marketi. Jedino edukacijom potrošača koji će razmišljati što jedu, gledati gdje se hrana i na koji način proizvodi, ali i koje se alternative mogu uvrstiti na jelovnike, možemo biti predvodnici nužnih promjena. Potrebno je što prije staviti lokalne proizvođače na visoko mjesto koje im pripada i učvrstiti suradničku vezu proizvođača i potrošača.
U vremenu kada u velikim količinama uvozimo smrznute pekarske proizvode i meso, a Kim Kardashian reklamira industrijske burgere, važnost ovog panela, ali i Greencajt festivala veća je nego ikad prije. U Hrvatskoj imamo dovoljno lokalne, svježe i sezonske hrane kao i ljudi spremnih za potrebne ekološke iskorake. Za 10 godina na Greencajtu možemo razgovarati o potpuno drugim temama, jer bilo koji način može postati konvencionalan odnosno mainstream – sve ovisi o tome koliko ulažete u ono što vam je važno, zaključeno je na panelu.
Više iz rubrike
